Ljubav...

Ljubav je kad ustane u ranu zoru, sam, da ti napravi čaj pred tvoj izlazak van...
Ljubav je kada promrzao i snen izađe u ledeno jutro i prati te na posao.
Ljubav je kada te ljubi dok spavaš. (pa ti dijete oda tu tajnu)
Ljubav je u pogledu....
Ljubav je u dodiru....
Ljubav je u gestama...
Ljubav je kada svu noć provede kraj tvog uzglavlja, milujući ti kosu i držeći ti oblog na čelu.
Ljubav je u onoj bori koja nastane nakon takve noći.
Ne u riječima.
Ljubav je u povjerenju.
Ljubav je u poštovanju.
U ljubavi nema psovki. Nikad. Niti jedne proste riječi.
Ljubav je kada osjetiš stid radi neke budalaštine koju napraviš...
Ljubav je u ponosu što je takav. I tvoj.
Ljubav je u razbijenoj zdjeli punoj jagoda koje poslije oboje skupljate, brišući poljupcima jedno drugom suze.
Ljubav je u prijekornom pogledu ako radiš glupost.
Ljubav je u zagrljaju (kad uništiš auto, a on dođe i kaže ti:“Nije mi jasno zašto plačeš? Ti si mi dobro, je l' tako?“)...
Ljubav je u isprepletenim prstima toplih ruku dok spavate.
Ljubav je u ponosu, dok ga slušaš kako priča.
Ljubav je ono kad sjedite jedno pored drugog i ne morate pričati. A sve znate.
Ljubav je kad nakon puno zajedničkih godina i raznih iskušenja shvatiš da za tebe nema boljeg. I kad shvatiš da ni jedan drugi ne bi znao tako da te voli. Takvu komplikovanu, kakva već jesi...

jaooooo...

xDDDD